World of Cr7....
29.09.2005., četvrtak
|
Hello!!! Evo mene ponovno,upravo sam došao sa kirvaja...mmm...tako sam se najeo janjetine i ostalih finoća...uh,da je tako svaki dan! Ovako,danas ću vam ukratko opisati moj jučerašnji dolazak u Zagreb. Kao i inače,uvijek kada nekuda moram ići da nešto obavim,uvijek skoro zakasnim na bus,vlak,bilo kakav način prijevoza...Jučerašnja verzija tog kašnjenja jest bila ta da mome dragome tati nije zvonio sat,to je bila njegova službena izjava.Jao...uvijek tako...i onda smo morali kroz onu maglu ujutro u pola 6 juriti 140 km/h!Ljudi,srce mi je bilo u grlu,sva sreća da nije bilo previše automobila na cesti,hehe...Na kolodvoru u Bizovcu sam izvadio karticu za popust( kao 30% popusta na kartu,svašta...) i čekao vlak koji je krenuo točno u 6.01.Zamislite,točan u minutu je bio!!Svaka čast,HŽ-u...samo im zamjeram tolike ekološke katastrofe prouzročene njihovim lošim tračnicama,haha!!! U vlaku sam bio kao u vagonu br. 3 sjedao 55...naravno,nisam sjeo tamo,negu u kupe gdje nije bilo nikoga.I zamislite,do Koprivnice mi nitko nije sjeo u kupe!LUUUUDOOOO,rekao bi Zriktanović,hehe!! U metropolu sam doša negdje oko 9,45, otiša na faks,tamo se slikao za x-icu i tak malo bauljao po referadi,izvadio neke potvrde i zadržao se ondje skoro dva sata.kako je vrijeme brzo prolazilo dok stojiš u redu,čudno,inače uvijek skoro sve nkote izgrizem dok konačno ne dođem na red.zatim sam malo otišao do SC-a da vidim oglase za stan ako ne dobijem dom,pa malo do Marulićevog trga na faks i tako...Poslije toga sam otiša nešto malo prigristi,pa malo do TurboSporta da vidim neke hlače i majice za jesen,pa sam opet malo do Importannea svratio da vidim koje ću si Marte kupiti i tako...brzo vrijeme prođe kada bauljaš po trgovinama,još da je Zb bio sa mnom tamo,prošlo bi i brže.Na kolodvor sam otišao oko pola 5,uzeo rezervacije i vlak za Bizovac,tj. Osijek krenuo je oko 17.15,a u Bizovcu je bio oko 20,45.Nice,došao sam kući baš po završetku poluvremena utakmice LFC – Chelsea,a ta utakmica je bila taaako užasna,jednostavno mi je bilo žao što sam ju uopće i gledao...koma...i tako je prošao još jedan dan,vrlo naporan dan. Danas mi je bilo odlično,ustao sam se oko 11,otišao kod bratića u Miholjac na kirvaj,ručao i ostatak vremena sa njime pičio ISS na kompu,večerao i evo me sada sa vama,pišem ovaj post i imam feeling da bi ovo bilo dosta za danas!!!na kraju,evo vam još jedna pjesmica dana!!!Btw,inače slušam rap,ali stvarno volim poslušati sve strane kvalitetne stvari...eto,da i to znate...;) See ya!!! ;) |
Song of the day...
|
Scorpions - Wind of change I follow the Moskva Down to Gorky Park Listening to the wind of change An August summer night Soldiers passing by Listening to the winds of change The world is closing in Did you ever think That we could be so close, like brothers The future's in the air I can feel it everywhere Blowing with the winds of change [Chorus:] Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow dream away In the winds of change Walking down the street Distant memories Are buried in the past forever I follow the Moskva Down to Gorky Park Listening to the wind of change Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow share their dreams With you and me Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow dream away In the winds of change The wind of change blows straight Into the face of time Like a stormwind that will ring The freedom bell for peace of mind Let your balalaika sing What my guitar wants to say Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow share their dreams With you and me Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow dream away In the winds of change... |
28.09.2005., srijeda
Naporna srijeda...uf...:(
|
Yoooooo!!!!!! Evo upravo se vratih iz naše metropole i taaako sam umoran...dan mi je bio tako natrpan,sam se sebi čudim kako sam sve stigao na vrijeme obaviti.Zg kao Zg,uvijek neka gužva,previše ljudi...to mi baš i ne odgovara,ali naviknuti ću se već nekako. Previše sam umoran da bih vam dao nekakav detaljan izvještaj mog putovanja,dogodilo se dosta toga,bio sam na tisuću mjesta,odlučio što ću si kupiti i tako...Uglavnom,nije mi bilo dosadno,to je sigurno.Ne volim putovanja vlakom,ona me totalno izmore i poslije toga nisam za ništa,stoga sam odlučio da neću baš često dolaziti kući iz Zagreba,možda jednom u mjesecu...Hm...već smišljam na koji ću način proslaviti rođendan ondje...Vjerojatno ću pozvati frendove iz srednje da dođu malo do mene,malo zapijemo i tako...Bed je jedino što je rođendan 17.,a to je ponedjeljak...Već ću nešto smisliti...Sutra vam dajem potpuno izvješće tripa u Zagreb...sada idem u krevet...evo vam ponovno jedne pjesmice...;) See ya!!! ;) |
|
R.E.M. - I'll Take The Rain The rain came down the rain came down the rain came down on me The wind blew strong and Summer's song it fades to memory. I knew you when I loved you then in Summer's yawn, now hopeless. You laid me bare and marked me there the promises we made. I used to think, as birds take wing, they sing through life, so why can't we? We cling to this, and claim the best if this is what you're offering I'll take the rain, I'll take the rain. The nighttime creases Summer schemes and stretches out to stay The sun shines down you came around you loved the easy days. But now the sun the Winter's come I wanted just to say That if I hold I'd hoped you'd fold and open up inside, inside of me. I used to think, as birds take wing, they sing through life, so why can't we? We cling to this, and claim the best if this is what you're offering I'll take the rain, I'll take the rain, I'll take the rain. This Winter's song I'll sing along I've searched its still refrain. I'll walk alone if given this take wing, and celebrate the rain. I used to think, as birds take wing, they sing through life, so why can't we? We cling to this, and claim the best if this is what you're offering I'll take the rain, I'll take the rain, I'll take the rain.... |
27.09.2005., utorak
Utorak...ništa posebno...;)
|
Današnji dan... ništa posebno...Brat i ja samo smo kod kuće,mama je otišla peći kolače kod ujne u Donji Miholjac,u četvrtak je tamo kirvaj...juuupi,u četvrtak idem na kirvaj,malo na janjetinu i kolače,hehe...iako i današnji ručak nije bio za baciti,mama nam je napravila lasagne,koje su bile vrlo ukusne,ma za prste polizati!!!Negdje oko 14.00 sam malo otišao do Calypsa da pročitam novine i popijem Cedevitu...nigdje nikoga,osim jednog frenda koji je cijelo vrijeme presjedio na onom jebenom voću...naravno,popušio je sve pare koje je imao tako da je brzo otišao kući...I tako sam sada kod kuće i evo pišem u wordu ovaj blogich da vas malo zabavim...ili vam možda idem na živce?!Nemam pojma... Pogledao sam malo tv,nema ništa...jedva čekam navečer Ligu prvaka,iako prenose bezveznu utakmicu...Dajte,ljudi!Pa kome se još gleda utakmica Bayern – Brugge...užas...gledat ću na Bosancima Barcelonu...valjda ću i ja već jednom konačno nešto dobiti na kladionici...eto,vidite...tako ja provodim dane dok ne odem u Zagreb,užas...e,da!!!Zvao sam faks i sutra idem za Zagreb,moram na slikanje za x-icu i po Indeks...ljak...opet se moram dići u 5 ujutro i ići na Podravku...ali,neka...barem idem malo do trgovina vidjeti ima li nečega novoga za mene,hehe... Danas baš i nemam nešto posebno za napisati,baš mi se i ne filozofira...danas sam više čovjek – fikus, samo da me zaliti i ništa više...ne vlim ovakve dane...U školi ti barem prođe vrijeme,družiš se sa frendovima i bude ti oke...jebeš ispitivanja,ionako to dođe kad-tad...iako sam imao uvijek super ocijene,one mi nikada nisu bile mjerilo znanja...jer koliko god se ti trudio,radiš to radi sebe i tako se ispravno uči...nikada nisam učio zbog ocjena,nego zbog sebe.No,bilo je mnogo osoba koje su se znale skoro pa rasplakati kada dobiju neku trojčicu,ne daj Bože jedinicu...užas...kako plitko...ali glavno da njima piše 5.0 u svjedodžbici..lol... Eto,toliko danas od mene...tekst nije baš nešto,ali nadam se da nisam bio dosadan...za kraj,evo opet jedne pjesmice koja mi je super!!! See ya! |
|
Nelly – N dey say yeah, yeah, yeah, yeah, yeah, yeah, yeah lets go (ha-ha-haha-ha) oooh n dey say ooh ooh oooh (ha-ha-haha-ha) oooh n dey say ooh ooh oooh hold up, stop ma, let me get a look you damn girl ain’t see u since prom come to think bout it cant believe it been that long girl I heard your man locked down now how long you gone oh that long how the hell he get time like that 3 strikes for possession aww he aint coming back he left you with two kids and bills all around plus she found out he had another chick 'cross town its always the darkest before the sun rises and you gotta stay strong for the kids and their eyes and please dont despise and go against all brothers and have a hatred your heart and take it out on another i hate to sound Tupac-ish but mama you keep your head up but your gonna make it I promise you keep your head up and that, that dont kill you only makes you stronger and the will to succeed only feed the hunger for real, for real, for real, (ha-haha-ha-ha) hey ooh n dey say ooh oooh ooh (ha-haha-ha-ha) n dey say ooh oooh ooh i was at the gas station when a man walked past with a sign: "will work for food, clothes or cash" and he asked if he could pump my gas so i let him clean the windshield and throw out the trash so i let him hey i even asked the brotha his name, where he was from, got kids, man, and what’s they ages he kinda stared for a second he kinda looked surprised that anyone would even take an interest in his life he said young brotha there the only words ive heard in the last year wasn’t "no" or "get the fuck away from here" how could something so simple as general conversation Mean much more than general conversation? hey you could tell life had beaten him down like he was in the title fight, and this might be his last round sometimes the easiest things we take for granted until theyre gone and realized we even had it for real, for real, for real (ha-haha-ha-ha) hey ooh n dey say ooh oooh ooh (ha-haha-ha-ha) n dey say ooh oooh ooh i used to think that life had a plan for me until i realized life had to be planned by me see thats the key i only deal with what i can see cuz over history mystery brought us nothing but misery there are more people that died in the name of the lord that in any natural disaster, diesease or gang wars before guns there was swords and they was killing eachother aint much changed to this day we still killing each other killing our brothers while another mother cries for help man we need to help a brother find himself feed'em, light 1 2 3 hey theres something everybrother should see and thats for real, and thats for real, and thats for real |
26.09.2005., ponedjeljak
Napokon ponedjeljak...:)
|
Danas mi je eto došlo da malo pišem o svojoj obitelji i dragim mi prijateljima koji su uz mene već dugo...Većina vas ne zna da sam najmlađi član u svojoj obitelji,tu su uz mene još moj stariji brat koji još živi sa nama i sestra koja se udala i već ima klinca,mog malog mišića Marka.Roditelji su mi super i stvarno su mi bili podrška cijeli život,štogod ja radio.Na neki način mi je tata ipak pristupačniji,zanimaju nas slične stvari i o puno toga imamo što za razgovarati.Odnos sa mamom baš i nije takav,često se i posvađamo,ali na kraju sve uvijek ispadne dobro.Sestra (Aurelija) mi je životni uzor i želim uspijeti u životu,baš kao što je ona to učinila.Postala je doktorica,udala se i ima prekrasnog supruga i malog klinca kojeg volim više od sebe!!To dijete je stvarno posebno,sada će napuniti dvije godine,ali imam feeling da je stvarno napredan za svoju dob... Nisam ništa napisao o svome bratu,sa kojim se družim svaki dan i dobro se slažemo..relativno dobro,hehe...Darko studira građevinu i nikuda mu se ne žuri,to je izgleda njegov životni moto,take it slow and enjoy,hehe...Izgleda da ćemo nas dvojica zajedno završiti faks,joj koja će to fešta i dernek biti!!!Brat je uglavnom oke osoba,već negdje 4-5 godina ima curu koja je također super i stvarno se dobro slažu...toliko o mojoj obitelji. Što se tiče mojih frendova,oni su priča za sebe...u ovom relativno kratkom životu sreo sam stvarno puno ljudi koji su me fascinirali i od kojih sam uvijek ponešto zadržao za sebe,tj. naučio nešto od njih.Većinu prijatelja stekao sam u školskim klupama i na treninzima,ali i sasvim slučajno.Bezveze mi je izdvajati nekoga posebno,ali možda je ipak to Zbana,koji mi je najbolji prijatelj,a upoznali smo se u prvome razredu,kada smo obojica krenuli u gimnaziju.On je stvarno poseban dečko i stvarno mi je znao pomoći kada mi je bilo teško.Na neki način,cijela moja generacija je bila posebna,ne znam na koji način da vam to opišem,ali jest.U razredu smo imali pet cura koje su prolazile sa 5.0,dosta nas je prolazilo sa pet i stvarno smo bili dobra klapa.Ista stvar se događala i na treninzima u Belišću svih ovih godina.Najbolja i najkompletnija osoba sa terena,a izvan njega još i više bio je Bobo,koji mi je također jedan od najboljih prijatelja i osoba koja me nikada nije iznevjerila.Mnogo je takvih osoba koje su me stvarno znale razveseliti,ali bezveze mi je nabrajati ljude koje ne poznajete,a ionako NOMINA SUNT ODIOSA,hehe...rekla bi profa Trampa iz latinskog...sva sreća da je otišla u mirovinu pa više neće zagorčavati klincima 1. i 2. razreda živote,kao što je to nama činila...poseban utjecaj od profesora na mene je ostavila moja razrednica,profesorica fizike Sanja Orlić i posebno profesorica hrvatskog jezika Mila Bungić,koja je stvarno jedna izuzetna osoba,koja me na svakom satu znala zaintrigirati vlastitim fantastičnim predavanjima... Toliko o školi i frendovima... O ljubavi baš i ne želim pričati,jer stvarno se svašta dogodilo u zadnje četiri godine,previše toga...Jedino mogu reći da je jedna osoba ostavila dubok trag u meni i uvijek ću je se sjećati vremena provedenog sa njom...No,i sam znate da sve što je lijepo kratko traje... Toliko od mene danas...na kraju svakog mog dnevnog javljanja ostaviti ću vam jednu pjesmu koja mi se sviđa i često svira na mom playlistu... Hvala na komentarima,dragi moji blogeri!!! Btw, odgovor Sretnom djetetu>>>>Upisao sam Geografiju na PMF-u!!! See ya!!! |
Song of the day...
|
Coldplay - In my place In my place, in my place were lines that I couldn't change I was lost, Oh yeah I was lost, I was lost Crossed lines I shouldn't have crossed I was lost, Oh yeah Yeah, How long must you wait for it? Yeah, How long must you pay for it? Yeah, How long must you wait for it? Oh for it I was scared, I was scared Tired and under prepared But I’ll wait for it If you go, if you go Leave me down here on my own then I’ll wait for you (yeah) Yeah, How long must you wait for it? Yeah, How long must you pay for it? Yeah, How long must you wait for it? Oh for it. Singing Please, please, please come back and sing to me to me, me Come on and sing it out, Now, Now Come on and sing it out, To me, me come back and sing In my place, in my place were lines that I couldn't change I was lost, oh yeah Oh yeah....... |
25.09.2005., nedjelja
Nedjelja...kao i svaka druga...
|
Opet me uhvatila neka kriza,uopće nemam motivacije da pišem,ali pošto sam si obećao da ovaj blog mora imati svaki dan novi post,ispuniti ću to obećanje... Današnji dan baš i neću pamtiti po nekim blistavim stvarima.kao i svake nedjelje otišao sam na utakmicu,opet smo izgubili i izbediran sam zbog toga...bezveze.No,postoji još gora stvar od toga.Moj mali nećak Marko,kojega sam ovog tjedna čuvao,otišao je danas kući i nemam pojma kada ću ga sljedeći puta vidjeti,pošto se bliži moj odlazak u Zagreb... Stalno mi se mota po glavi taj odlazak na faks.Nadam se da će mi biti dobro u metropoli i da mi sve ovdje i neće baš toliko nedostajati...we'll se,time will tell... Ne znam što da više napišem vezano uz današnji dan...Polako shvaćam koje će mi stvari najviše nedostajati...Svakodnevne svađe sa mamom,druženja sa frendovima iz srednje i još neke osobe koje sam ovdje upoznao,a ostavile su dubok trag na meni. Zapravo,mislim da se previše bojim i pravim dramu u svojoj glavi,a zapravo je sve puno svijetlije no što se čini... Uff....dugo nisam pisao...baš se vidi da sve što pišem je zbrda-zdola...užas...neću više...dosta je bilo za danas...ovaj post dokazuje jednu činjenicu iz moga života...nikada nisam volio nedjelju,nekako me uvijek uspori... See ya..... |
24.09.2005., subota
Napokon da i ja nešto napišem.....
|
Nisam imao inspiracije za pisanje prošlih tjedan dana,pa vam se ispričavam zbog toga što nije bilo postova na mom blog-u,obećajem da će ih narednih dana biti i previše... Odlučio sam danas ne ići van,u posljednje dvije godine u valpovu je subotom sve isto.Jučer sam odlučio otići sa prijateljima i bratićem u kafić da proslavimo moj odlazak u Zagreb idući tjedan,a i dodatni razlog je bio jučerašnji trening na kojem smo konačno dobili plaću za 8. mjesec,juuuuupii!!! Bilo je odlično,bratić i ja smo ostali do kraja u kafiću,vratili se kući valjda u 3 sata,ne sjećam se baš dobro...;) Hm...odlazak u Zagreb...osjećaji su podvojeni što se tiče toga...puno stvari me drži i veže za ovaj kraj,prijatelje,obitelj,malog nećaka...ali dogodilo se i puno stvari zbog kojih želim promijeniti sredinu i uspijeti u životu,postati netko i nešto...to mi je krajnji cilj,da se moji kod kuće ponose na mene. Žao mi je i prestanka treniranja nogometa,on mi je bio jedna od najvećih strasti u životu i mnogo sam uložio u treninge,utakmice,nisam izlazio subotama van...na kraju,izgleda da ću morati prestati trenirati,previše je obaveza vezano uz faks...A i sada je previše studenata na geografiji,nastava će se održavati i subotom...sve zbog studenata koji su upali na osnovu potvrda o branjiteljima...koje sranje,ne mogu vjerovati...čovjek postane isfrustriran kada shvati da je učio mjesec i po,a nekome je tatica nabavio potvrdicu i samo tako upadneš na faks dok pukneš prstićima...užas. Pošto će se predavanja održavati i subotom,neću moći dolaziti tako često kući,najvjerojatnije tek za Božić ću uspjeti spojiti više dana kod kuće...Žao mi je što ću i rođendan proslaviti sam u Zagrebu,baš bezveze...jest da baš i ne volim ta slavlja,a super je feeling kada ti seka dođe samo zbog tebe i čestita ti rođendan,kada si taj dan sa obitelji i frendovima...ali dobro...rođendan je 17.10,ponedjeljak,to i ne bi bio neki bed da nisam vezan toliko uz taj jebeni broj 17,baš se moralo pogoditi da sve moje bude vezano uz taj broj.Ali dobro...to je samo jedan dan,jel tako?Brzo prođe i samo budeš stariji za jednu godinu...Ništa posebno,a i rekao sam si da ću ugasiti mobitel na taj dan...i ta odluka je konačna. Vrijeme ovih dana baš i nije najbolje,ne volim kada je tako...nekako se i ja tada osjećam bezveze...A i ovaj tjedan čuvam nećaka,pa se ne možemo igrati vani,zato po cijeli dan visimo na kompu,hehe...Što se kompa tiče,ne znam hoću li ga nositi u Zagreb,a i štedim za nešto novo...Mislim da ću ga ponijeti,da mi malo skrati dane,a i da se čujem preko neta sa frendovima odavde.Ne znam hoću li dobiti dom,žalbu sam poslao,zvali su me iz SC-a jer nisam poslao neke papire(čitaj originale nekih dokumenata),pa me nisu niti uzeli u obzir.nadam se da ću ga dobiti,a ako ne...tražit ću neki stan,ali mi je to preskupo...vidjet ćemo ovih dana kako će se stvari razvijati.Ovog ljeta sve se vrtilo oko tog prijemnog ispita,pa upisa...svaki tjedan sam morao vlakom u Zagreb sam,koma...Već me i kondukteri Podravke znaju,hehe... Ako vas nešto zanima o meni,samo pišite i ja ću vam odgovarati...od sada vam se javljam svaki dan!! See ya!!! |
18.09.2005., nedjelja
Prvo javljanje...
|
Evo i mene po prvi puta na (n)ovome blog-u koji sam kreirao sa namjerom da ubijem slobodno vrijeme,kojeg naravno imam i previše...uglavnom...Zovem se Matej, od 3.10. postajem brucošem Geografije na PMF-u,što znači da moram napustiti svoju rodnu Slavoniju,spakirati stvari i krenuti prema metropoli...baš mi se i ne ide...ali što se mora,nije teško....uskoro ću napuniti 19 godina(17.10) i tako...ništa posebno...u idućim javljanjima pokušati ću vam opisati svoj život i razne stvari koje mi se događaju svaki dan.Jest da ih nema baš previše,ali potruditi ću se...nadam se da ćete mi se javljati svojim odgovorima...bye! |